Doc. dr. sc. Stjepan Šterc,
Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji
Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji
Rođen sam godine 1953. u Desnoj Martinskoj Vesi, a osnovnu školu i I gimnaziju završavam u Zagrebu, kao i studij geografije 1979. godine. Za asistenta na Geografskom odsjeku PMF-a izabran sam 1980. godine i vodim vježbe iz „Demogeografije”, a samostalno kolegije Geografske grafičke metode i Statistiku za geografe. Magistrirao sam 1987., a doktorirao 2012. godine. Od 1991. do 2003. godine radio sam u Vladi RH, Ministarstvu vanjskih poslova te bio pomoćnik ministra razvitka i obnove i obrane. Jedan sam od osnivača Instituta Ivo Pilar, Hrvatskih studija i časopisa Društvena istraživanja (sve iz Zagreba) i jedan od autora „Nacionalnog programa demografskog razvitka Republike Hrvatske”, „Zakona o otocima”, „Studije o razvitku područja posebne državne skrbi” itd. te bio član Vijeća za demografski razvitak RH, član Savjeta za prostorni razvoj RH, član Predsjedničkog vijeća, član Povjerenstva za sukcesiju Vlade RH i bio svjedok u Hagu u obrani hrvatskih generala. Predavao sam na Hrvatskim studijima, a sada predajem na Ratnoj školi i Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu kolegije Uvod u geografiju, Demogeografiju, Stanovništvo Hrvatske, Teorijsku geografiju, Historijsku geografiju Hrvatske i Uvod u istraživački rad. Objavio sam 40-tak znanstvenih radova, 19 studija i elaborata i 39 stručna rada. Sudjelovao sam s izlaganjima na 35 znanstvenih skupova, održao 16 predavanja na seminarima i 53 javnih predavanja na tribinama i okruglim stolovima te objavio 2 sveučilišna udžbenika. Bio sam mentor u 152 završnih studentskih (diplomskih i prvostupničkih) radova i sudionik sam brojnih tv i radio emisija, intervjua i rasprava vezanih za geografski predmet interesa i općenito za istraživanja stanovništva i prostora.
VELIKE MIGRACIJE-SIGURNOSNA PRIJETNJA HRVATSKOM PROSTORU?
Nikakva se pouka nije izvukla iz silnih prelazaka sjevernoafričkog i jugozapadno azijskog stanovništva morskim i kopnenim putem prema Europi 2014. i 2015. godine i velikih tragedija na tom putu koje su doživljavali migranti. Tragične slike koje su nam dolazile s Lampeduse i kopnenih europskih granica nikog ne mogu ostaviti ravnodušnim. Procjenjuje se kako je morskim putem prema Europi prešlo preko 600.000 ljudi različite dobi, spola, etničkog i religijskog sastava, a kopnenim gotovo 1,5 milijuna. Europa je sve to mirno promatrala bez ozbiljnijih odluka, planova i rješenja. Svaki je zastoj u prelascima objašnjavan kao završetak tragedija iako one nisu stale.
Nema ozbiljnijih planova, rješenja, postupanja, objašnjavanja, političkih upita niti odluka…gotovo nikakvih dogovora oko silne koncentracije gospodarske, financijske, vojne i svake druge moći u jednom dijelu svijeta (razvijenom i kako se tvrdi demokratskom), koji u pravilu demografski stagnira ili nestaje, dok u drugom svega toga nema ili ima puno manje, ali zato ima velike koncentracije stanovništva koje uz to još i eksponencijalno raste. Može li se preko 3/4 svjetskog stanovništva, točnije 75,92 %, a taj se udio do 2050. procjenjuje i na 80 %, zadržavati samo u Africi i Aziji (oko 50 % površine kopnenog dijela Zemlje), bez ozbiljnijih pokreta stanovništva primarno prema Europi? Zato što će Europa do kraja stoljeća po procjenama izgubiti gotovo 100 milijuna ljudi kroz prirodni pad stanovništva (procjene bez migracija) i zato što svi znaju kako Europa demografski stari, umire i nestaje. Mediteranski se otoci i hrvatski nacionalni prostor na tom putu čine kao posebni izazov u budućnosti. Istovremeno će Afrika za 15 godina narasti za 500 milijuna ljudi, za 35 godina za 1,3 milijarde ljudi, a za 85 godina čak za 3,2 milijarde ljudi! Hoće li to stanovništvo ostati samo u Africi? Naravno da neće. Za sada su to samo statističke vjerojatnosti temeljene na demografskom potencijalu i različitim trendovima demografskog rasta i pada.
Ključne riječi: migracija, projekcije, sigurnost, prostor, Hrvatska.