Ljubo Jurčić je profesor Međunarodne ekonomije i Povijest ekonomske misli na dodiplomskom studiju, a Makroekonomskog menadžmenta, Determinante nacionalne konkurentnosti i Teorije vanjske trgovine na poslijediplomskim studijima na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Od početka rada na Fakultetu predavao je desetak različitih predmeta, uglavnom iz područja ekonomske teorije, ekonomske politike i kvantitativnih metoda ekonomske analize. Trenutno je pročelnik Katedre za međunarodnu ekonomiju
Objavio je više od sto znanstvenih i stručnih radova iz područja ekonomske politike, međunarodne ekonomije, političke ekonomije i ekonomske analize. Iz istih područja drži redovito predavanja na domaćim i međunarodnim konferencijama.
Član je uredništva nekoliko međunarodnih znanstvenih časopisa .
U početku radnog vijeka, uz rad na Fakultetu paralelno je radio deset godina u društvenom proizvodnom poduzeću, a zatim deset godina vodio svoja poduzeća. Bio je član većeg broja nadzornih odbora i državnih savjetničkih tijela. Sada je predsjednik nadzornog odbora Zagrebačkog Holdinga.
Predsjednik je Hrvatskog društva ekonomista od 2006. godine, i član je Geoekonomskog foruma. Bio je ministar hrvatskog gospodarstva 2002- 2003. godine i saborski zastupnik u dva mandata.
Objavio je u koautorstvu tri knjige: Kina na Balkanu, Međunarodna trgovina kroz povijest i Priručnik iz Međunarodne ekonomije. Redovito piše kolumne na aktualne polit-ekonomske teme.
Dobitnik je prvih pet godišnjih nagrada za Ekonomskog analitičara godine „Gorazd Nikić“ , Privrednog vjesnika po izboru poduzetnika.
Prof.dr.sc. Ljubo Jurčić
Ekonomski fakultet Zagreb
NACIONALNI IDENTITET, GOSPODARSKI RAST I DRUŠTVENI RAZVOJ
Svaka nacija se razvila kroz povijest miješanjem ljudi različitih etničkih grupa. Suradnjom, miješanjem i životom na istoj teritoriji prihvaćali su iste vrijednosti, vjerovanja, običaje, religije, jezik i stvarali jedinstvenu kulturu. Pojam identitet znači istovjetan, što se razlikuje od pojma sličan, a ima potpuno suprotno značenje od pojma različit. Za dva čovjeka koji ne razumiju jedan drugog ne može se reći da dijele nacionalni identitet. Nacionalni identitet bi se mogao definirati kao kolektivni sentiment jednog naroda temeljen na karakteristikama i vrijednostima koji su svojstveni samo tom narodu i čini ga različitim od drugih naroda. Moglo bi se reći da narod ne može postojati niti se razvijati ako nema jasan identitet, vrijednosti oko kojih se ljudi okupljaju, i osjećaj pripadnosti vlastitom narodu. Narod se organizira u državu radi vlastite zaštite i razvoja. Nacionalni identitet se razvija i mijenja kroz povijest i on je osnova prepoznavanja i razlikovanja jedne nacije od druge. Najsnažniji poticaj razvoju nacionalnog identiteta dolazio je od opasnosti koja je prijetila narodu, koja je dolazila izvan njega, ali, ponekad i iz vlastitih redova. Nacionalni identitet ima više dimenzija: psihološka, kulturna, teritorijalna, povijesna, ekonomska i politička.
Zrele nacije i države imaju veću opću svjesnost nacionalnog identiteta, vrijednosti, običaja, tradicije, kulture, itd, koji ih čine jedinstvenim, pojedinačno i zajedno jačim i otpornijim na sve opasnosti s kojima može biti suočen neki narod ili država. Kod „mladih“ naroda i država ta svjesnost je manja. Razvijene i zrele države znaju značaj nacionalnog identiteta za stabilnost, za gospodarski i društveni razvoj države, zbog čega njegov razvoj ne prepuštaju slučaju. Bez obzira koji im je osnovni cilj, u sve politike i institucije ugrađena je i politika zaštite i razvoja nacionalnog identiteta. Nacionalni identitet je koheziona snaga i razvojna energija naroda i njegove države.
Mlade i male zemlje, još uz to, ako su u razvoju i tranziciji, suočene su s puno većim izazovima. Tehnološki razvoj mijenja relativni ekonomski i politički položaj svake zemlje. Razvoj komunikacijske tehnologije omogućio je pristup informacijama skoro svakom čovjeku, ali isto tako omogućio je svakom čovjeku i proizvodnju i plasiranje informacija. Informacije su ključni faktor izgradnje nacionalnog identiteta i imidža neke zemlje. Kako je nacionalni identitet krucijalni faktor u razvoju nacije, njene jedistvenosti i snage, njegovo kreiranje mora biti organizirano i od raznih ugroza zaštićeno.
Nacionalni identitet se gradi na nacionalnim uspjesima, slavnim događajima i ljudima iz povijesti: Velikim vladarima, vojskovođama, znanstvenicima, umjetnicima, sportašima, ali isto tako na mitovima. Sve je to koncentrirano u nekoliko simbola: grb, zastava, himna, nekoliko datuma, nekoliko ličnosti i nekoliko mjesta, koje cijeli narod prihvaća kao svoje.
Mlada država u razvoju i tranziciji koja je uz to nastala razdruživanjem od stare države, suočena je s puno više izazova i neprijatelja nego razvijene i „stare“ države. Ako se isključi oružana prijetna, neprijatelji usmjeravaju napade na nacionalni identitet s ciljem njegovog rušenja. Ti napadi su usmjereni na sve ono što čini ili bi moglo činiti nacionalni identitet. Na sve ono što povećava samopouzdanje i sampoštovanje naroda, što povećava vjeru u vlastite sposobnosti. Ako država nema vidljivu i nevidljivu politiku zaštite i razvoja nacionalnog identiteta, pod ovim napadima, narod počinje gubiti vjeru u vlastite sposobnosti, entuzijazam se smanjuje, a poduzetnitčki duh pada, društvo se počinje dijeliti i propadati. Zajedništvo i solidarnost se smanjuju, a i dobre politike se teško ili nikako provode.
Hrvatska je suočena s takvim izazovima. Cijelo vrijeme oružane agresije, Hrvatska je bila izložena i agresiji na nacionalni identitet. Prestankom oružane agresije, nije prestala agresija na nacionalni identite. Ona se i danas nastavlja. Od osamostaljenja Hrvatska je suočena s ekonomskom krizom, proteklih desetak godina toj krizi se pridružila i financijska, a sada je suočena i s političkom krizom. Sve te krize dodatno ugrožavaju nacionalni identitet. Uz krizu nacionalnog identiteta teško je razvijati i nacionalno gospodarstvo i nacionalnu državu. Unatoč velikom stupnju globalizacije, nacionalna država će i u 21. stoljeću biti dominantna politička institucija.
Ključne riječi:nacionalni identitet, nacionalno gospodarstvo, nacionalna država, globalizacija